Poticanje međusobne suradnje kroz lutkarsku predstavu odgojitelja za odgojnu skupinu Medo i Smješkići

Prateći interese djece uočavamo veliki interes za razvijanje simboličke igre, a samim razvojem i prijelazom iz paralelne u simboličku igru započinje i određena dramatizacija. Dramatizacija djecu odvodi u njihov zamišljeni svijet, razvija njihovu maštu u kojoj iznose brojne ideje, razvija se njihov jezično - govorni razvoj. Uživljavaju se u različite uloge svatko na svoj način. Djeca u svom djelovanju spontano glasovno izražavaju stanja čuđenja, ushićenja, negodovanja, često riječima prate akciju, govorno označavaju elemente djelovanja. Dramatizacija u svim oblicima pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece. Ona je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za društvom druge djece ili da iskažu svoje probleme indirektno, često preko posrednika: lutke, maske ili igračke. Istodobno čekaju svoj red, uče se međusobnoj suradnji, njeguju međusobno slušanje, poštivanje i uvažavanje. Za odgojnu skupinu Medo odgojiteljice su izradile “Medino kazalište” kojeg će djeca s vremenom sama uređivati i nadopunjivati. Sve je započelo jednim malim mišom- lutka za prst i medom- štapna lutka, a naknadno su im se pridružile i ostale životinje odnosno lutke spremne za lutkarsku predstavu. Kako je medo bio ulovljen od strane lovaca te tko mu je sve htio pomoći, a čiju je pomoć na kraju i prihvatio vidjeli su osim odgojne skupine Medo i njihovi prijatelji iz susjedne skupine Smješkići. Toga dana za djecu su bile pripremljene ulaznice te je svatko imao svoje mjesto baš kao u pravome kazalištu. Na početku su djeca bila upoznata s pravilima ponašanja u kazalištu, na što su uzbuđeno odgovarala, a osobito ona djeca koja često odlaze u kazalište sa svojim roditeljima. Djeca su uzbuđeno pratila predstavu u kojoj je medo zarobljen u mrežu lovaca, a u pomoć mu dolazi žirafa s dugačkim vratom, zeko i žaba koji visoko skaču, svinja, maca i miš. Medo je odbijao pomoć svake životinje jer se osjećao veoma važnim budući da je on velika i moćna životinja, no na kraju je počeo shvaćati kako se zaista ne može sam izbaviti iz lovčeve mreže te prihvaća pomoć malog miša. Miš iako najmanji od svih životinja, ali ipak s velikim srcem. Jer nije bitno tko je koliko velik, važno je poštovati svakoga, a osobito slabije od sebe.   
Dječji vrtić kao dječja kuća je vrtić po mjeri svakog djeteta i po želji svih roditelja u kojem bi se polazilo od odgojno- obrazovnih ciljeva. Polazi se od humanističko- razvojnih vrijednosti. Naglašava se obiteljski model odgoja u vrtiću, budući da on podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Dječji vrtić kao dječja kuća treba biti mjesto radosnog življenja svih, mjesto druženja i igre, mjesto gdje zajedno uče djeca i odrasli. Ovime pokazujemo, osim međusobne interakcije i komunikacije među djecom različitih skupina, njihovo produbljavanje odnosa isto to čine i odgojitelji. Najprije je bila važna komunikacija, dogovor, njihov timski rad i suradnja.
 
Ivana Jovanovac