Dio odgajateljice iz našeg vrtića provodi vrlo ugodne srijede u društvu dramske pedagoginje Ivane Marjančić. Prošle godine su uživale u radionicama: Igrice, Pričajmo priče te Timski rad. Ovu godinu su započele treningom pod nazivom Dijalog i fokus. Radionica vrlo poželjna za sve one okrenute dramskom svijetu, kazalištu, ali i općenito u svakodnevnom radu i životu. Kada bismo ljude pitali što je najbitnije u kazalištu, većina ljudi bi odmah odgovorila kako je to tekst. Tekst kojeg je važno proučiti, naučiti, a potom i odglumiti. No kazalište nije tekst, ispred teksta je pogled, dijalog, monolog, pokreti. Tekst je nešto što može, ali i uopće ne mora biti prisutno. Ponekad je dovoljan glumac koji svojom pojavom i suradnjom s drugom osobom stvara predstavu samim pogledom, dodirom i fokusom jednih na druge.
Tako je ova radionica započela igrom u paru gdje odgajateljica stoje okrenute leđima jedna drugoj te im je umetnut papir, a odgajateljice drže fokus na sami papir kako kretanjem po prostoru ne bi pao na pod. Slijedeća igra je sadržavala tri elementa, vlastito ime, ime osobe u daljini te zagrljaj ili poljubac. Šetnjom po prostoru, jednoličnim licem odgajateljice se kreću po prostoru te tako iznose navedene elemente te se fokusiraju jedna na drugu. Ono što je bilo osobito zanimljivo i izazvalo je smijeh u polivalentnoj dvorani jest slijedeće. Odgajateljice su kroz nekoliko igara usvojile elemente (povik, zagrljaj, ime...) koje potom nasumično u paru iznose. Ostale koje sjede u publici tvore priču o onome što gledaju te su tako nastale razne priče: majka i kćer, prijateljice u svađi. Kasnije trenerica osobama koje su promatrači govori kako ćemo slijedeće gledati primjerice vlasnicu poznate tvrtke i osobu koja uzima novce istoj tvrtki. Ovime je prikazano kako zapravo uz nekoliko pokreta se tvori jedna predstava bez riječi, a na publici ostaje ako želi priču obogatiti, zamisliti ili dovršiti. Pred sami kraj uslijedila je igra gledanja naprijed, u stranu, te dizanje ili sjedenje na stolici. Osobe koje izvode navedene pokrete dobivaju bez znanja određene osobe (D. Trump, A. Merkel, A. Plenković, K.G. Kitarović). Nastale su ovdje smiješne situacije pogledavanja, prihvaćanja, okretanja glave. Nastale su scene koje sami tvorimo.
Sami kraj je obilježio klaunov crveni nos. Zašto baš crveni? Upravo zbog jačeg doživljaja, emocija, većeg fokusiranja. Ovdje se slala određena radnja od osobe do osobe, jedna započinje pogledom i šalje drugoj. Ta druga osjeti taj pogled jer je fokusirana na taj osjet i pogled.
Kazalište smo svi mi, naši pokreti, fokusiranje jedni na druge, tekst je samo nešto što može biti prisutno, ali i ne mora. Ono što nas još očekuju jesu Zvuk i Prezentnost. Radujemo se novim iskustvima i izazovima u kreativnim treninzima s trenericom Ivanom Marjančić.
